Prijavi problem


Obeleži sve kategorije koje odgovaraju problemu

Još detalja - opišite nam problem


Uspešno ste prijavili problem!
Status problema i sve dodatne informacije možete pratiti klikom na link.
Nažalost nismo trenutno u mogućnosti da obradimo vaš zahtev.
Molimo vas da pokušate kasnije.

Mikrobit radionice za decu koja uče malo drugačije

pre 7 dana

Nešto smo novo počeli da petljamo. Početkom proleća u saradnji sa Majkrosoftom Srbija održali smo dve važne mikrobit radionice – prvu za nastavnike-defektologe, i drugu zajedničku – za nastavnike-defektologe i njihove đake.

Aktar Mugal i Pol Haus su Majkrosoftovi inženjeri iz Velike Britanije i očevi dece sa autizmom. Verovali su da njihova deca mogu da nauče i da postignu mnogo više od onoga što je obrazovni sistem za njih predviđao. Zato su im još od malih nogu u igru uvodili i jednostavne algoritamske zadatke, logičke slagalice i male programabilne uređaje, poput mikrobita. Pozitivno iznenađeni rezultatima i svesni prepreka koje su morali da prevaziđu, ali i ličnih okolnosti koje su olakšale njihovo prevazilaženje, odlučili su da svoja otkrića podele sa širom zajednicom. Tako je u Velikoj Britaniji pokrenuta inicijativa koja godinama kasnije za rezultat ima kontinuirano sprovođenje mikrobit radionica za đake sa neurodiverzitetom i njihove nastavnike. Aktarov i Polov entuzijazam, potkrepljen pozitivnom promenom do koje su doveli podstakao ih je da uz podršku Majkrosofta Srbija sličnu inicijativu pokrenu i u Srbiji. 

 

U saradnji Majkrosofta Srbija i Fondacije Petlja tokom proleća 2025. godine u prostorijama Majkrosoftovog razvojnog centra u Srbiji održane su dve mikrobit radionice posvećene upoznavanju 15 nastavnika-defektologa i njihovih 15 đaka sa mikrobit uređajem. Radionice su okupile nastavnike i đake iz osnovne škole „Miloje Pavlović“, koju pohađaju učenici sa smetnjama u razvoju i dve osnovne škole „Despot Stefan Lazarević“ i „Dositej Obradović“, koje pohađaju između ostalih i učenici koji prate prilagođen program nastave. 

 

Prva radionica okupila je britansko-srpski projektni tim i nastavnike i svojom spontanom dinamikom od radionice prerasla u platformu za razmenu iskustva i učenje. Aktar i Pol su iskreno, bez ustezanja i na emotivan način podelili svoje iskustvo, čime su podstakli nastavnike na razmišljanje o tome kako svojim đacima da približe mikrobit kroz igru i preispitivanje da li se đacima koji pohađaju prilagođen program nastave postavljaju preniski ciljevi. Tim Fondacije Petlja, uključujući i trenere – nastavnike informatike sa ekspertizom za korišćenje mikrobita u redovnoj nastavi, naučio je mnogo o prilagođavanju sadržaja đacima sa neurodiverzitetom, i dobio priliku da se to učenje nastavi u buduće uz podršku kolega defektologa. Praktičan deo radionice koji je usledio nakon razmene iskustava omogućio je nastavnicima da isprobaju mikrobit uređaj, otkriju širok spektar njegovih mogućnosti i steknu samopouzdanje za njegovo korišćenje u nastavi. 

 

Druga radionica, međutim, donela je potpuno novu dinamiku. Organizovana je u formatu oglednog časa i okupila je nastavnike koji su učestvovali na prvoj radionici, ali ovoga puta u klasičnoj nastavničkoj ulozi i njihove đake. Đaci su na radionicu došli vrlo uzbuđeni. Početak radionice protekao je u veseloj, glasnoj i opuštenoj atmosferi. Međutim, kada su mikrobitovi podeljeni, atmosfera je iz vesele i pričljive preokrenuta u vrlo radnu. Đaci su kao pravi profesionalci bili koncentrisani na svoje radne listove i svoje uređaje. Kreirao se takmičarski, ali podržavajući ambijent: bilo ja važno ko će prvi završiti projekat, ko će pobediti u igri papir-kamen-makaze i ko će napraviti više koraka koje broji mikrobit brojač koraka. Nastavnici ističu da su đaci bili oduševljeni kada nešto sami naprave i da su jako ponosno prilazili da pokažu svoje gotove mikrobit projekte. Pauzu je obeležio violinski koncert jednog od đaka propraćen gromoglasnim aplauzom cele grupe, a na podjednako oduševljenje naišao je i jedan poseban član Petljinog tima. Ognjen, polaznik Petljine Letnje škole programiranja pridružio se radionici kao pomagač. On je pomagao učesnicima kada se u programu pojavi neki bag, dodatno je objašnjavao kako rade mikrobit senzori, a pokrenuti su i spontani razgovori o igricama, različitim jutjub kanalima korisnim za učenje programiranja i drugim vršnjačkim temama. Dobio je pohvale svih nastavnika, a sam kaže da mu je bilo veliko zadovoljstvo što je učestvovao u ovoj aktivnosti.

 

Radionice za decu koja uče malo drugačije ispraćena su i istraživanjem efekata koje su radionice imale na nastavnike-defektologe i njihove đake. Na osnovu rezultata istraživanja biće definisani sledeći koraci u ovom smeru.